Voćarstvo je jedna od najrentabilnijih grana poljoprivrede. Samo savremena i intenzivna proizvodnja voća može dati dobar rezultat, dobre prinose i kvalitet sa kojim se može ostvariti zadovoljavajući plasman na tržištu voća. Poslednjih godina nauka je doprinijela osavremenjavanju zasada i sadnji novih sorti sa novim podlogama u intenzivnom procesu proizvodnje, kaže mr Nebojša Veličković iz Odjeljenja za savjetodavne poslove MPRR.
Podizanje takvih voćaka je dosta složen, odgovoran posao koji zahtijeva puno znanja i značajna novčana ulaganja. Prije podizanja ovakvih zasada neophodno je sagledati prirodne, socio-ekonomske, saobraćajne i druge faktore od značaja za ovu proizvodnju. Bez analize svih tih faktora neozbiljno i neodgovorno bi bilo ulaziti u ovaj vid investicija. U proizvodnji voća radi se o višegodišnjim zasadima čiji vijek eksploatacije iznosi više desetina godina u zavisnosti od vrste. Investicije u višegodišnje zasade su dugoročna ulaganja, gdje je prije podizanja zasada potrebno utvrditi ekonomsku efikasnost. Samo takav pristup uz poštovanje svih stručnih analiza može obezbijediti opravdanost investicije, ističe Veličković.
– Crna Gora iako ima relativno povoljne uslove za proizvodnju, uvozi gotovo sve vrste kontinentalnog voća. Postojeću proizvodnju karakteriše ekstenzivnost do poluintenzivnost voćnih zasada, nepovoljna struktura voćnih vrsta, neusaglašen sortiment sa domaćim potrebama, usitnjenost posjeda i proizvodnje. Na tržištu Crne Gore rijetko se može naći domaće voće ekstra ili prve klase, a to što se nudi uglavnom je kvaliteta samo za preradu. Dio voća koji se koristi za preradu, uglavnom ide za proizvodnju rakije, a manji dio za sokove, džemove, kompote i dr. Ovakva slika voćarstva Crne Gore, nameće potrebu jedne korjenite reforme i reorganizacije, sa drugačije strukturiranim mjerama podrške kako sa nivoa ministarstva tako i sa nivoa lokalnih uprava. U tom smislu neophodno je u okviru strategije razvoja poljoprivrede, definisati i značajno unaprijediti sektor voćarstva – kaže on.
Nakon izbora lokaliteta sa prirodnim karakteristikama koje odgovaraju predviđenoj vrsti i sortama, urađenih svih organizacionih, pedološko laboratorijskih analiza, pristupa se pravljenju plana podizanja voćnjaka.
– Voćnjake treba podizati na pripremljenim parcelama koje su prethodno kultivisane i na kojima su sijane određene predkulture. Greške koje se naprave pri podizanju voćnjaka kasnije se ne mogu ispraviti, a to je situacija koje je do sada kod nas često bila prisutna. Takva loša praksa se mora napustiti i imati odgovorniji pristup investicijama koje će donositi profit više desetina godina. Uz investicioni plan podizanja voćnjaka neophodno je izvršiti pravilan izbor voćne vrste, odgovarajući sortiment, podloge, pravac redova, rastojanja, međusobni odnos sorti, i organizacija cijele zemljišne teritorije. Proizvodnjom voća dobija se i jedna značajna sirovina za proizvodnju različitih prerađevina. Ako se podižu zasadi čiji će se plodovi koristiti za preradu onda se tom planu prilagođava i odgovarajući sortiment – ističe mr Veličković.
M.N.

---

Značaj jagodasto-bobičastog voća
Poseban značaj može imati proizvodnja jagodasto-bobičastog voća, koja obezbjeđuje brže vraćanje uloženih sredstava. Tako da proizvodnja borovnice, ribizle ili nekog drugog jagodasto-bobičastog voća već u drugoj godini može donijeti rod. Plodovi voća dobijeni u intenzivnoj proizvodnji mogu naći svoje mjesto na tržištu, posebno onih voćnih vrsta koje su deficitarne. Dodatnu prednost svakako predstavlja primjena standarda u proizvodnji voća, koja bi obezbijedila plasman na inostrano tržište. Uključivanjem proizvođača u kooperative ili druge vidove zajedničke organizacije umanjiće se problem usitnjenosti posjeda i samim zasada voća. Na taj način, uz primjenu istih tehnoloških, agrotehničkih postupaka dobiće se plodovi ujednačenog kvaliteta. Ovo je jedan od modela rešavanja sve izraženijeg problema usitnjenosti parcela. U prilog podizanja intenzivnih zasada voća treba da bude i zemljišna politika. Naime nesređenost i sporo mijenjanje svojine zemljišta kroz ostavinske i druge postupke, dovodi do situacije da i oni koji žele ili razmišljaju ući u ovu proizvodnju, već na prvom koraku suoačavaju se sa teško rešivim situacijama. Uređenjem ove oblasti, mladi ljudi postali bi vlasnici parcela što bi bio svojevrstan podsticaj za značajne investicije.